Disanjem se gubi voda iz tijela
Disanje omogućuje preuzimanje kisika potrebnog stanicama tijela i izdisanju otpadnog ugljičnog dioksida. Ali izdisanjem se gubi i dosta vode. Koliko se gubi vode disanjem?
U mirovanju odrasli ljudi izdišu 17,5 mililitara vode na sat. Pri fizičkoj aktivnosti gubi se i 4 puta više vode (Zelinski J, 2012). Djeca rođena u terminu prvi dan rođenja gube 5 mg/kg/min disanjem u mirovanju (Riesenfeld, 1987) ; 6 mg/kg/min kada su budni i aktivni; Riesenfeld, 1987) ; 6 mg/kg/min kada su mirni ali u hladnoj prostoriji (Sjors, 1994), a do 7 mg/kg/min kada poraste temperatura u prostoriji (Riesenfeld, 1990). Ovo je razlog zašto je novorođenčad u opasnosti od dehidracije.
Neki ljudi mogu zadržati dah 24 minute
Prosječno vrijeme zadržavanja daha u odraslih je između 30 i 60 sekundi. Ovo ograničenje je povezano uz stvaranje ugljičnog dioksida koji zakiseljuje krv. Ronioci na dah ( engl. free divers) imaju različite tehnike, poput hiperventilacije, kojima smanjuju koncentraciju ugljičnog dioksida u krvi i tako mogu produžiti zadržavanje udaha na duže vrijeme. Do 2016. godine svjetski Guinnnessov rekord držao je Danac Stig Severinsen koji je u 2010.godini držao dah pod vodom 22 minute. Aleix Segura Vendrell je 28.02.2016. godine je postavio novi rekord 24 minute i 3 sekunde.
Pluća su jedini organ koji može plutati na vodi
Svako plućno krilo ima oko 300 milijuna struktura koje sliče balonima (alveole) u kojima se vrši izmjena otpadnog ugljičnog dioksida i kisika. Kada se ove strukture ispune zrakom, pluća postaju jedini organ u ljudskom tijelu koji može plutati na vodi.
Medicinski stručnjaci koriste takozvani „ test plutanja pluća“ tijekom obdukcije kako bi odredili je li dijete rođeno mrtvo ili živo. Ako pluća plutaju, dijete je rođeno živo; ako ne pluta dijete je rođeno mrtvo. Ova metoda je točna u 98% slučajeva (Grosse Ostendorf, 2013)
Čestice pri kihanju jesu brze ali ne toliko koliko ljudi misle
U prošlosti, različitim modelima je procjenjivano da je brzina pri kihanju oko 180 km/h. U popularnom televizijskoj seriji Discovery Channel “MythBuster“ Jamie Hyneman i Adam Savage su zabilježili maksimalnu brzinu čestica pri kihanju 63 km/h. Međutim, istraživanje iz 2013. godine pokazuje da je maksimalna brzina još niža. Korištenjem brzih kamera i LED svjetla, istraživači su utvrdili da su se čestice pri kihanju kretale brzinom 16 km/h (Tang, 2013).
Pluća i dušnik su bili važni simboli u antičkom Egiptu
U ljudi i životinja pluća i dušnik su povezani kako bi osigurali dostavu kisika u tijelo. Stari Egipćani su poznavali važnost ove kohezije za preživljenje stoga su stvorili hijeroglif koji pokazuju pluća povezana s dušnikom, a koji simbolizira jedinstvo gornjeg i donjeg Egipta koje je bilo nužno za snagu i prosperitet zemlje. Kako su faraoni bili odgovorni za vladavinu nad obje zemlje, često se hijeroglif pluća-dušnik ( poznat i kao sema) nalazi na stvarima koje su pripadale faraonima poput odjeće, namještaja i nakita.
Slonovi imaju jedinstvenu građu dišnog sustava
Tanko tkivo koje se naziva pleura obavija pluća i prsnu šupljinu u sisavaca. Prostor između slojeva pleure se naziva pleuralni prostor ili šupljina i ispunjen je tekućinom koja osigurava podmazivanje dok se pluća šire i stišću tijekom udisanja i izdisanja. Za razliku od drugih sisavaca, slonovi imaju ispunjen pluralni prostor tankim vezivnim tkivom. Ova neobična građa omogućuje slonovima da koriste dihalicu dok rone i da održavaju razliku u tlakovima iznad i ispod vode, a da pri tom ne dođe do pucanja krvnih žila u plućima (West JB, 2001)
Konji dišu samo kroz nos
Ljudi kao i većina sisavaca lako dišu kroz usta. Psi, primjerice, dašću da bi se rashladili.
Konji, međutim, dišu samo kroz nosnice. Oni imaju režanj tkiva koji priliježe u usnoj šupljini i onemogućuje disanje kroz usta čak i u stanjim zatajenja disanja. Kada jedu i gutaju hranu, ovaj režanj zatvara nosnu šupljinu i otvara usnu šupljinu i na taj način hrana ulazi u ždrijelo.
Uređuje: Tatjana Goranović